Izbio rat između BiH i Italije.Vidivši da su stvari krenule naopako,načelnik generalštaba Vojske BiH,zadihano uleće u komandni štab i obraća se vrhovnom komandantu, članovima tročlanog presjedništva:
- "Vrhovna komando, da dižemo avijaciju?"
A sva trojica povikaše uglas:
- "Naravno, dižite oba!"

Kako se zovu seke ciganke?
Sabolke.

- "Šta bi ti uradio na komandu: "Avioni!"?", pita komandir.
- "Sklonio bih se u šumu", odgovori vojnik.
- "Kako u Šumu kad je nigde nema?"
- "Pa nema ni aviona."

Za vrijeme Drugog svjetskog rata vojnici nisu imali šta da jedu i tako naiđu na nekakav stari džip i počnu da jedu gume. U tom trenutku nailazi Drug Tito i pita ih:
- "Drugovi, šta to radite?"
Oni odgovaraju:
- "Druže Tito, jedemo gume."
A Drug Tito će:
- "Gume ranjenicima, a vi feluge."

Priča djed unucima kako je bilo u ratu.
- "...i tako ja stojim na straži kad naiđoše četiri Nijemca. Djeco, ja sam se usro."
- "Zašto si se djede usro, pa to su samo četiri Nijemca?"
- "Sad sam se usro, a tad sam pobjeg'o."

Deda je pričao unuku kako za vreme drugog svetskog rata Nemci su ih postrojili i uslovili:
- "Ili ćemo vas jebat ili streljanje."
Pita unuk:
- "I?"
- "Mene su streljali," rečo deda.

Stisli Muju problemi, nema se para, žena ga vara, sin se drogira. Odluči se on ubiti. Ali kako nije bio siguran nazove on liniju "Protiv Samoubojstva". Kako su svi operateri bili zauzeti, dobije on jednog u Iraku.
Kaže Mujo:
- "Imam želju da se ubijem, šta da radim?"
- "A znate li voziti kamion?"

Unajmi neko iz opozicije američkog profesionalnog ubicu da smakne Slobu.
Dođe ubica, puca jednom i - promaši.
Sledeći put puca i opet - promaši.
Treći put puca i opet - promaši.
Poslodavci ga pozovu i pitaju kako to on, vrhunski profesionalac iz Amerike ne može iz tri puta da pogodi.
- "Ma pogodio bih ja još prvi put", reče on, "Ali kod vas su veoma otežani uslovi za rad. Kad god nanišanim i tek što nisam povukao obarač, neko mi priđe s leđa, lupi me po ramenu i vikne: TO MAJSTORE!"

- Šta je najteže radit u vojsci?
- Palit tenk na guranje!

Bila dva vojnika u rovu. Odjednom pade granata usred rova. Ovom jednom otkine nogu, a drugom donju vilicu. Ovaj bez noge kaže ovome bez donje vilice:
- "Šta si zino, zamalo ne pogidosmo?!"

Na jednome porodičnom okupljanju uze deda riječ te kaže:
- "Razgovarali smo mi o Vuku kad ono Radovan na vrata."

Došao Mujo u vojsku i narednik ih postroji u četu:
- "POOOOOOZOR!!!"
No, netko se pomaknuo. Narednik:
- "Tko se to miče tamo dolje?!?"
Mujo odgovori:
- "Zemlja."
Narednik:
- "Tko je to rekao da ga išamaram?!"
Mujo:
- "Galileo Galilei."

- Znate li zašto mornarica prima više neplivača nego plivača?

- Duže će braniti brod!

- Zašto Srbi nisu napadali Sloveniju za vrijeme 90-tih?

- Nisu je mogli pogodit.

Dosao SFORovac na Pale i uzeo mobilni telefon da zove Sarajevo, a ono nema signala!! Izadje na balkon-nema signala... Mlati on telefonom, sidje na ulicu... telefon mrtav, nista, nema signala! Naidje slucajni prolaznik, sforovac ga upita drzci delefon u ruci:
- "Molim te, majke ti kako vi zovete ove dole u Sarajevu!?
A ovaj odgovara:
- "Turci jebo i ti..."

Naredi komandir Muji da ispali jednu granatu na neprijateljsku liniju. Muju ispali granatu koja je podbacila. Komandir pozove Muju:
- "Pravac je dobar, samo pomjeri 500 metara naprijed!"
Mujo se zadrzao sa ispaljivanjem. Komandir ga pozove:
- "Šta čekaš?"
Mujo:
- "Ja nemogu dalje od 100 metara, jer neko šiblje je ispred mene!"

Kragujevac, 1941. Herr komandant:
- "Dakle, odlučeno je. Danas streljamo jedan razred. Idemo u školu da ih pokupimo."
Adutant:
- "Na zapovijed."
Škola. 8c razred. Upadaju Nijemci naoružani do zuba.
Komandant:
- "Zbog učestalih diverzija prema našoj vojsci odlučili smo da za opomenu pobijemo jedan razred ove škole. Kocka je pala na osmi c, a to ste vi. Idemo, spremite se."
Učitelj:
- "Hrabro, deco, pokažite da se ne bojite."
Izvedu ih van, pred zid i Nijemci se počnu spremati za strijeljanje. Učitelj:
- "Deco, pokažimo fašistima. Zapevajmo pjesmu!"
I zapjevaju, prvo stidljivo, a onda sve jače i jače. Privuče to komandantovu pažnju. Pogleda on njih, svi do jednoga prkosna pogleda i pjevaju neke borbene, vjerojatno partizanske pjesme. Ipak, primijeti komandant među njima jednog koji se skutrio i plače. Priđe mu.
Komandant:
- "Što je mali, nisi hrabar kao ostali? Već sam mislio da se u osmom c svi raduju što će umrijeti. Zašto plačes?"
Uplakani:
- "Kako ne bih plakao. Ja sam iz osmog b, samo sam došao po spužvu!"

Otisao Haso u vojsku i vratio se nakon 2 mjeseca u invalidskim kolicima... Pitali ga jarani sta je bilo:
- "Jebi ga, vjezbali bacanje bombe i rekli mi da izvadim osigurac, sacekam do deset i bacim. Joj brate kad je oko petnest do deset nesto slozilo..."

PUKOVNIK - MAJORU:
- Sutra u 9.00 časova nastupiće pomračenje Sunca, tj. pojava koja se ne događa svaki dan. Naredićete da se vojnici postroje u krugu kasarne. Odjeća svakodnevna. Prilikom posmatranja te zanimljive prirodne pojave objašnjenja ću davati ja lično. U slučaju padavina i loše vidljivosti vojnike smjestiti u gimnastičku salu.

MAJOR - KAPETANU:
- Po naređenju gospodina pukovnika sutra u 9.00 časova održaće se pomračenje Sunca. U slučaju kiše u svakodnevnoj odjeći u krugu kasarne pretpostavlja se da će doći do slabe vidljivosti. Tada - iščezavanje Sunca obaviti u gimnastičkoj sali. Tako nešto ne događa se svaki dan.

KAPETAN - PORUČNIKU
- Po naređenju gospodina pukovnika, sutra u 9.00 časova u gimnastičkoj sali uvježbavaćemo iščezavanje Sunca. Odjeća - svakodnevna. Da li će padati kiša ili neće - odlučiće gospodin pukovnik. Tako nešto se ne događa svaki dan.

PORUČNIK - NAREDNIKU:
- Kad sutra u gimnastičkoj sali počne da pada kiša, a tako nešto se ne događa svaki dan, naš pukovnik će iščeznuti u 9.00 časova u svojoj svakodnevnoj odjeći.

DEŽURNI U GARNIZONU:
- Vojnici, sutra treba da iščezne naš pukovnik. Tako nešto ne događa se svaki dan. Baš mi ga je žao.

Jedna četa partizana zauzela neku isturenu čuku. Stiglo naređenje da se čuka sačuva po svaku cijenu. Ali, Švabo navalio, okružio čuku sa tri strane, a nestalo municije i provijanta, nije bilo načina da se opstane više tako.
Kapetan odlučio da četa napravi proboj kroz usko grlo koje Švabo još nije zauzeo, da se dočepa municije, pa da se nekako vrate i zadrže čuku do daljnjeg.
Ali, neko mora ostati...
- "Cigo!"
- "Izvoli, gos'n kapetane!"
- "Ja sa četom idem po municiju i hranu, a tvoj zadatak je da sačuvaš čuku kako znaš i umiješ. Evo ti šljem i tri bombe, nema više, pa gledaj šta ćeš."
- "JOJ, GOS'N KAPETANE, KAKO ĆU JA..."
- "Tišina! To je sve što je ostalo, evo tri bombe, evo ti šljem..."
- "Aj' pa gos'n kapetane, ako je već tako, bolje da mi ostaviš jednu bombu i tri šljema!"
- "Jes' ti poludio, Cigo? Šta ti pada na pamet?!!"
- "Il' tako il' nikako!"
- "...Pa dobro, budalo jedna, evo ti, pa se snađi."
I krene četa u proboj kroz koridor švapske vatre....
... Tri dana kasnije, vraća se ostatak čete na čuku. Kad, imaju šta za vidjeti: na jednoj strani gomila oružja, nabacana na hrpu. Pored, hrpa njemačkih uniformi i čizama. Na drugoj strani, gomila švapskih vojnika cvokoće bosa i u gaćama. U sredini, sjedi Cigo, pred njim tri šljema:
- "Ajmo, braćo Njemci, posljednji pokušaj: pod kojim šljemom je bomba?"