Fata i Mujo se bude usred olujne noći, u tri ujutru. Neko jako lupa na njihova vrata. Mujo otvara vrata kuće, a pred njim stoji pijanac, pijan ko zemlja, jedva stoji na nogama. Pijanjac moli Muju da izadje da ga malo pogura.
- "Nema teorije", odjebe ga Mujo s vrata: "tri je ujutru, čovječe!", i zalupi mu vrata pred nosom.
- "Ko je bio?", pita Fata.
- "Ma neki pijani, traži da ga poguram", odgovori Mujo.
- "Jesi li mu pomogo?", opet pita Fata.
- "Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!"
- "Sram te bilo", naljepi ga Fata: "Sjećaš li se, kad smo se prije dva mjeseca vraćali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kišurini, da se ona dvojica frajera nisu zaustavili da te poguraju, nikad se nebi odande izvukli."
Mujo se malo postidi, i na kraju se obuče, otvori vrata i prodere se u mrak i kišu:
- "Halo, jesi li još tu?"
- "Jesam", dere se pijanac.
- "Treba li te još pogurati?" pita Mujo u mrak.
- "Treba, hvala lijepo!" kaze pijanac.
- "A dje si?" pita opet Mujo.
- "Evo me na ljuljaski."