U malu varoš u Banatu, u parohiju, došao pop i počeo služiti svom "stadu" (narodu) baš kako treba.Poslije nedjeljne službe, slušao je ispovjed i opraštao grijehove.Jedne prilike, na kraju ispovjedi, jedna lijepa snaša, reče mu:"Oče,zgriješila sam, jebala sam se s komšijom, van braka".Pop,iznenađen,prekori je i reče, da se u božjem hramu ne smije tako izražavati,već da smisle neki drugi (šifrovani)izraz kojim će imenovati inkrimisanu aktivnost, npr.:"Pala sam s mosta",nakon čega će on u ime božije da joj oprosti grijeh.Tako je i bilo.Poslije svakog "susreta" s komšijom,Snajka bi,popu rekla da je "pala s mosta", on bi joj "oprostio grijeh" i sve bi bilo u redu.Ispričala je to ona svojoj prijateljici, ona svojoj, itd. i sve su dolazile kod pope na oprost grijeha.On je to redovno činio i tako je u varoši vladala ljubav i harmonija.O ovome je popa upoznao, kao ljude od narodnog povjerenja, lokalnog policajca i predsjednika opštine.Poslije nekog vremena,popa iznenada dobije premještaj u drugu parohiju i ne stigne upoznati mladog nasljednika o finom običaju.Po navici i kod novog pope, počeše dolaziti snajke, na ispovjed i na kraju bi se "žalile" da su "pale s mosta" i tražiše njegov blagoslov.Nakon učestalih ispovjedi u kojima je čuo da su "pastirice padale s mosta", popa se zaputi u opštinu kod Predsjednika i zamoli ga da se što prije popravi most na mjesnom kanalu.Predsjednik ga sasluša i kad mu popa reče, da je to zbog toga što je puno žena "palo s mosta" , poče da se glasno i slatko smije.Reče popi da to i nije veliki problem, te da se ne treba most popravljati.Tad se popa začudi predsednikovoj nebrizi i reče"Samo se Ti smješkaj a i ona tvoja žena je već pet-šest puta do sad, pala s mosta"...