Bavio se Suljo hrvanjem.
Imo svoje dvije-tri finte i na prvenstvu mahale Suljo jednog po
jednog pa prvi u mahali.
Na prvenstvu Sarajeva jednog po jednog pa prvi u Sarajevu, na
prvenstu BIH isto tako.
Na olimpijadi u Spaniji Suljo jednog po jednog. Al na olimpijadi
se pojavio jedan Turcin
(a zna se da su oni najbolji u hrvanju) sa nekim novim zahvatom
zvanim "merhaba".
Kog turcin ufati u taj zahvat taj pocrveni, poplavi, pozuti,
pozeleni,
padne u nesvijest i umre. I tako turcin jednog po jednog i Suljo
jednog po jednog i u finalu se sastaju njih dvojica.
Priletise jedan drugom! Ufati turcin Sulju u zahvat "merhaba"!
Suljo pocrveni, poplavi,...
Vidi Suljin trener da ce i Suljo krepat ko i svi drugi prije
njega, izadje iz sale da to zlo ne gleda.
On vani i cuje iz sale skandiranje: Suljo! Suljo! Suljo!...
Udje u salu i vidi da se turcin previja na podu a Sulju
proglasavaju pobjednikom (na pobjednicko postolje, lenta, himna itd).
Poslije u svlacionici trener upita Sulju sta to bi, a Suljo odgovori:
"Ma jeste, jeste, smoto me ko baklavu, nisam mogo mrdnut, ni
rukom, ni nogom, ni trepavicom,
i vec sam poco gubit dah, vec mi se pocelo nesvjestit, i zadnjom
snagom ja malo prozmirim kad
spazih ispred ociju dva jaja, a ja djipnuh i iz sve snage zagrizoh
za ta jaja.
A znas kakvu snagu dobije covjek kad sam sebe ugrize za jaja?"