1984.godina, veliko spremanje za predstojecu olimpijadu u Sarajevu. Predsjednik Jugoslovenske vlade, Branko Mikulic, sprema se da odrzi veliki govor u Sarajevu pred nekoliko stotina hiljada ljudi na centralnom trgu. Njegovi pomocnici vec su mu spremili govor. On uzima papir i izlazi pred uzbudjenu masu. Nastaje tisina jer svi ocekuju predsjednikov govor. Nekoliko trenutaka on gleda u papir, zatim usmjeri pogled u masu, podize prst i povika:
- OOOOOOOO !!!
Ljudi pocese da aplaudiraju.
On saceka da se aplauz smiri, a zatim ponovo pogleda u papir i ponovi jos jace:
- OOOOOOOOOOOOOO !!!
Ovaj put aplauz je bio nesto slabiji nego prethodni.
Mikulic se jos jednom zagleda u papir, ponovo podize prst i razvika se:
- OOOOOOOOOOOOOOO !!!
Mrtva tisina. Ljudi ga zacudjeno gledaju ne shvatajuci nista.
Mikulicev tjelohranitelj prilazi mu iza ledja i diskretno mu dosapnu:
- Gospodine predsjednice, nemojte to citati, to je znak olimpijskih igara...