Ribolov
Mujo i Haso od djetinjstva provodili svaki vikend u ribolovu. Al, život ko život natjero Muju u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Tako ti se oni sretnu poslije jedno pet godina i haj šta će prvo nego ribe lovit. Sjede on tako pored Neretve, love ribu i uživaju. Mujo pogleda na sat:
- "U jebo te što vrijeme proleti, moram ići nešto pojest proće vakat za ručak."
Haso:
- "Sjedi, bolan, sad će doć moja žena i donijeće nam nešto da pojedemo."
I sjede oni tako još neko vrijeme a žene nema ni na vidiku. Haso:
- "Znaš Mujo moja žena ima jednu nogu drvenu, pa zbog toga malo sporije hoda."
Čekaju oni i čekaju već pošteno i ogladnili, kad zagledaju jednu priliku na horizontu. Mujo poče da maše rukama i da se dere:
- "Heeej ovamoo!!"
Haso:
- "Znaš Mujo, moja žena ima jedno oko stakleno a na ono drugo je skoro slijepa, pa nema smisla da joj mašeš. Doći će ona i naći će nas jer ja uvijek baš ovdje lovim ribu. Nema smisla ni da se dereš, jer ti je ona gluha ko top."
Mujo:
- "Pa što onako čudno izgleda?"
Haso:
- "Još kao dijete je ostala bez ruku, pa joj moji roditelji objese manjerku oko vrata pa ovako izdaleka izgleda tanko i pogrbljeno."
Mujo:
- "Pa pobogu ,jarane, što će ti takva žena?"
Haso:
- "Što jest jest, bez ruku je, ima jednu nogu drvenu, ćorava je ko kokoš, gluha je ko top, al jarane... Što ima dobre gliste..."
06.04.2002
Komentari:
88
27.02.2009 12:48:06
Damir-D
14.03.2004 23:21:56