Otmeno obučena dama uđe u prodavnicu veoma skupih persijskih tepiha.
Okreće se, razgleda tepihe izuzetne izrade, te ugleda savrsšni tepih
po njenom ukusu i približi mu se da ga još bolje osmotri.
Sagne se da dotakne finu teksturu svilenog tepiha i nenadano glasno prdne.
Bilo joj jako neprijatno,diskretno se okrene oko sebe da vidi
da li je neko slučajno primetio ovu malu nezgodu,
nadajući se da se prodavac neće baš odmah pojaviti.
Kako se okrene, tako ugleda prodavaca kako stoji odmah do nje.
„Dobar dan, gospođo. Mogu li vam biti od pomoći?”
Pocrvenela u licu jedva izusti:
„Mladi gospodine, koliko košta ovaj prelepi tepih?”
„Gospođo, ako ste tako prdnuli kad ste ga dotakli,
ima da se userete kada budete čuli njegovu cenu.”