Razgovaraju Engleskinja, Francuskinja i Srpkinja o muzevim i konstatuju da moraju da ih uvedu u kucne poslove jer one sve rade i po kuci i oko djece a oni samo cekaju na gotovo. Dogovore se da se nadju za mjesec dana i da vide sta su uradile. Proslo mjesec dana, kada su se ponovo nasle, kaze Engleskinja:
- Ja sam sacekala Dzona i pravo na vrata rekla: "Slusaj, Dzon, vise ovako se ne moze! Ja sa posla trcim kuci, perem, peglam, kuham, radim oko djece, a ti dodjes kuci i citas novine. To vise ne dolazi u obzir" I par dana nisam nista vidjela, ali ubrzo je Dzon poceo da pere prozore, pa malo sa djecom pa sada sve radimo zajedno!
Francuskinja kaze:
- I meni je sa Pjerom bilo slicno. Isto sam ga izgrdila, lupila pesnicom od sto, i poslije toga par dana nista nisam vidjela, ali vec poslije 5-6 dana Pjer je poceo da radi sve po kuci i oko djece, sad sam bas zadovoljna.
Kaze Srpkinja:
- I meni je bilo slicno. Kako je Radojicva dosao kuci, pesnicom o sto da to nejgovo ponasanje necu da trpim i mora da mi pomaze u kuci jer cu inace cudo da napravim, i ... jedno 10 dana nista nisam vidjela. Onda mi se otvorilo desno oko...