Vjenčali se Crnogorac i Mađarica pa na svadbenoj svečanosti ustane mladoženjin otac te stade pripovijedati uzvanicima o slavi svojih praotaca:
- "Moj je šukunđed bio junak nad junacima, trista Turaka on je na megdan sazv'o i junačkom im sabljom pasje glave odrubio. Njegov sin, a moj prađed bijaše još veći junak od svog oca, za kralja Nikolu tri put je glavu u torbu stavio. Njegov sin, a moj đed u svim je junačkim pjesmama opjevan. Eto od takvog junačkog plemena dolazimo ja i moj otac tako da i moj sin ne može biti ništa drugo nego junačina na ponos i diku svom rodu."
Nakon ovog hvalospjeva ustane mladenkin otac,
Mađar, pa reče:
- "Ja ne znala je li u moja familija bilo junaci, ali tko je god jebalo moja Ilonka nitko se nije bunio."