Čovjek, u gluvo doba noći, osjeti dim, probudi
porodicu, i, izbezumljen, istrči na ulicu. Vidi
da mu kuća gori i, iz sveg mozga, počinje da kuka i zapomaže:
- Kuku meni, što me snađe! Kuku meni, od danas
dovijeka! Kuku, kuku ...
Nailazi, pijan - gegajući se, njegov najbolji prijatelj i kaže:
- A što kukaš, jado? Jesi li poludio?
- Gori mi kuća, budalo!
- Pa što, ničija nije gorela do zore, pa neće ni
tvoja!?

Ruča ljudožder sa djecom i pita:
- Djeco, volite li mamu?
- Volimo!
- Pa, uzmite još!

Prodajem auto! Prešao preko 80.000 km i preko dva pješaka.

Gdje mozak ne funkcioniše, mozgovi funkcionerišu.

Obučeni smo za goli život.

Duvaju neki čudni vjetrovi. Čovjek, prosto, ne zna kada da piša.