Takmičili se Srbin,Hrvat i Bosanac ko će prepoznati neku poznatu ličnost iz daleka. Dođe Srbin,gleda,gleda i odustane. Dođe Hrvat,gleda,gleda i odustane. Dođe Bosanac i viknu kao iz topa: "Eno Zisko"

Jučer nas je obradovala vijest o smrti jednog od najboljih diktatora svih vremena Mehmed-bega Smrdanovića. Još u svojim najranijim godinama on je terorizirao svoje roditelje. Već kasnije on se upisuje u školu za vojskovođe. 1938.godine, on piše vodić za sve mlade diktatore pod naslovom "Moja cipela". Nešto kasnije, pokušao je napasti Poljsku, ali brkovi su mu bili nešto duži. Mehmed-beg Smrdanović je umro jučer kada je želio dinamitom doći brže do Japana.

Umro je Mehmed-beg Smrdanović. Smatra se da je on uveo jedinicu kao nastavnu ocjenu za šta mu je cio svijet zahvalan. Jako je volio djecu kojoj je iz sve ljubavi davao drogu; ali samo mlađim ispod deset godina.Svima je poznat po podvigu u kojem je svog najdražeg unuka upucao iz atomske bombe. Mehmed-beg Smrdanović je umro jućer u kadi kada je sušio kosu.

Karl Ranseier je mrtav. Jedan od najuspješnijih drogeraša svih vremena još kao djete jeo je paštete «Droge Portorož». Kasnije je redovno sa roditeljima išao u drogerije, a u ško-lskoj predstavi «Doktor Fifi» igrao je inekciju. Kada je pošao u školu, najdraža lekcija iz matematike bila mu je Osnovi injekcije. Kao tinejdžer imao je sve ploče od Billya Kokaina i Elisabethe Marihuane. Volio je šiti pregačice od konoplje koje je užarene gurao u nos svake nedjelje. Pošto je bio siromašan, nije si mogao priuštiti male šprice, pa je izmislio tetrapak. Ranseier je umro jutros kada mu je ponestalo zraka u boci ljepila.

Karl Ranseier je mrtav. Jedan od najpoznatijih istraživača morskih dubina svih vremena još kao beba rođen je u znaku raka. Jako je volio roniti glavom u WC-šolju, tako da je sa svojih šest godina dobio svog prvog raka – u glavi. Jedna anegdota kaže da je on šetao sa mamom okolo mora i zadivio se jednom raku pa je sa čuđenjem povikao: Mama,koliki je onaj rak!!! A mama mu odgovorila: Sine, nije to ništa koliki je tebbi u glavi. To ga međutim nije spriječilo da se bavi istraživanjem. Sa svojih petnaest godina napisao je pustolovni roman o moru pod naslovom: Sahara. Ranseier je i namjeravao napisati roman 20000 milja pod morem; ali dok se on nakanio, Žil Vern ga je pretekao. Karl Ranseier je u morskim dubinama otkrio svoju sreću; sve dog mu morski pas nije otkinuo nogu. I pored teškoća koje je Ranseier imao bez noge, on se brzo snašao; otkinuo je sam sebi i drugu nogu da bi «poravnio». Ranseier je umro sinoć od raka.

Karl Ranseier je mrtav. Jedan od največih vidovnjaka svih vremena čak se i sam iznena-dio kako je umro iznenada. Njegove sposobnosti bile su nadaleko čuvene. Ne samo da je imao drugo licenego i treće zube, šest iz matematike I sve epizode Sedmog Čula. Sudbinu je pio iz kafe, a na kristalnoj kugli se ogledao. Karl Ranseier je umro jučer, kada ga je promajući jednu zvijezdu pregazio Mercedes.

Karl Ranseier je mrtav. Jedan od najvećih pisaca svih vremena još kao beba pišao je u gaće. Kada je pošao u školu znao je da je I najdeblje slovo, a O najtanje. Već sa sojih dvanaest godina piše roman «Slova se mogu napisati u obliku znakova». Na njegovu žalost počinje II svjetski rat. Ranseier tada, sa svoji dvadeset godina piše svjetski poznati roman: «Hitler ima brkove». Vremenom, zbog utjecaja rata, Ranseier miješa slova U i O. Sa svojih trideset i osam godina Ranseiera počinje zanimati Sport. Godinu dana kasnije Ranseierov fudbalski miljenik je na EU prvenstvu doživio visok poraz, tako da se on odlučuje napisati roman «ZOO vrt i njihov porez». Sredinom šezdesetih Ranseier zamjenjuje slova T i K. Sedamdesetih, Ranseier snima crtani film za djecu «Konj jede kravu». Ranseier je umro jučer pišući rečenicu «I majmuni umiru».

Karl Ranseier je mrtav. Jedan od najpoznatijih djecoljubitelja svih vremena svoju slavu stekao je kada je ubio svoje roditelje. Kasnije, Ranseier uvodi jedinicu kao nastavnu ocjenu za šta mu je cio svijet zahvalan. Djeci je iz sve ljubavi davao drogu; ali samo mlađim od 10 godina. Sa svoje pedeset i dvije godine, Ranseier se zapošljava u školi gdje predaje nastavu zasretanja iza čoška i krađa torbica. Svi ćemo ga pamtiti po poznatom podvigu u kojem je upucao sbvog najdražeg unuka iz atomske bombe. Ranseier je umro jutros u kadi kada je sušio kosu.

Konačno,došlo je vrijeme godišnjih odmora.Tarik Filipović se vraća u Zenicu na godišnji.Ulazi u stan kad tamo,mama mu leži na podu i pomaga:
-Mama,šta ti je?- upita je Tarik
-Sine, umirem...
-Je li to vaš konačni odgovor

Kazu nam da škola nije zatvor,a mi ni krivi ni dužni dobili 8 godina.