Sretnu se dva Albanca-gastarbajtera u Sarajevu da razmijene iskustva o polsu u Sarajevu. Jedan zadaovoljan, radi kod sandzaklije, a drugi se zali:
Moj Seljim, necem da vise radium u Sarajeva.
A sto? pita ga Ibrahim
Evo, necem i gotovo. Prvo sam kupio trokoljic, znas da prevozim ormari, vitrini, refrizideri, ma samo moderne stvari. Vozim se ja tako na moja lijeva strana na uljicu Paljmira Toljatija, uvaco sam znas brzinu, ono kosa vijori od vjetra od brzine,kad.. gljedam ja, vozi autobusni na mene, na moja ljeva strana. Ja na frljaf, frljaf ne rai. Ja desno, autobusni desno, ja ljevo, autobusni ljevo a ja u bandjera u picku materinu, ode vitrina, ode frizidera, sve ode, nemam vise prikoljica. Ne radim. Samo se vozim tramvajski. Vozim se ja tako vozim, vacam se gore za ljetva, kad dodje jedan mali covjek, ne moze da se vaca za ljetva, on se faca mene za dzepa. Kad, gljedam ja, vaca se i on za ljetva. Kazem ja: "aha, mozes da se vacas za ljetva" On za ljetva, ja za ljetva, on za dzepa, ja za ljetva, kad ja za dzepa, nema novcanika.
Eh, onda sam poceo da radim na stadiona. Imam znbas sve moderne stvari, imam korpa ispred sebe, sve moderne stvari, kospe, zvake ,kikiriki, ljizalo. Ja na stadiona, kad mene vaca neko za oci, cem da pogodim ko je. Kazem ja Seljim, ne pusta oci, nije seljim, kazem ja Fadilj, ne pusta oci, nije Fadilj, kazem ja Ibrahim, ne pusta oci, nije Ibrahim, kazem ja,, kad on pusta oci, kad ja pogledam, a ono nema radnja, prazna korpa, nema zvake, kospe, kikiriki, ljizalo, Eto necem da vise radim u Sarajeva.