Duhovnik iz malog zagorskog sela je bio veliki ljubitelj ptica, pa ih je pažljivo čuvao u kolibi iza crkve. Jedno nedeljno jutro je po uobičajnom ophodu između peradi opazio da je nestao njegov najljepši ptić i kako je pretpostavio da ga je morao ukrasti netko tik pred misu, odlučio je ispitati svoje vjernike.
- "Ko ima tiča?!"
Ustali su svi muški.
- "Ne, nisam mislil tako. Je ko videl tića?"
Ustale su sve ženske.
- "Ne, ne, također nisam ni tako mislil. Je ko videl tića, koji mu ne pripada?"
Ustala je polovica ženski.
- "Neeee, ne i ne, mislil sam da li je ko videl MOJEGA tića?"
Ustali su ministranti, dva duhovnika i koza.
- "Neee, mislil sam da li tko sada...ima tiča u rukama ?
Ustala je cura u zadnjoj klupi i rekla dečku:
- "Sam ti rekla da bu videl..."
- "Ko ima tiča?!"
Ustali su svi muški.
- "Ne, nisam mislil tako. Je ko videl tića?"
Ustale su sve ženske.
- "Ne, ne, također nisam ni tako mislil. Je ko videl tića, koji mu ne pripada?"
Ustala je polovica ženski.
- "Neeee, ne i ne, mislil sam da li je ko videl MOJEGA tića?"
Ustali su ministranti, dva duhovnika i koza.
- "Neee, mislil sam da li tko sada...ima tiča u rukama ?
Ustala je cura u zadnjoj klupi i rekla dečku:
- "Sam ti rekla da bu videl..."
