Starci u starackom domu raspravljaju o manama svojih godina.
"Sezdeset godina je najgora dob", kaze jedan sezdesetogodisnjak.
"Stalno imate osjecaj da morate piskiti. A kad odete na zahod,
uglavnom stojite i nista ne curi van."
"To nije nista", odgovara mu sedamdesetogodisnjak, "kad navrsite
sedamdesetu, crijeva vam vise uopce ne rade. Morate piti
laksative, jesti zitarice, sjedite na zahodu cijeli dan i nista ne
izlazi".
"U stvari", kaze im osamdesetogodisnjak, "osamdeset godina je
najgore".
"Zasto?", pita sezdesetogodisnjak. "Zar imate problema s
mokrenjem?"
"U stvari, nemam", odgovara osamdesetogodisnjak. "Piskim redovito,
svako jutro u sest sati, tocno kao svicarski satic. S tim uopce
nemam problema."
"Imate li onda problema s radom crijeva", pita
sedamdesetogodisnjak.
"Ne, ne, sve radi. Pokakam se svaki dan u pola sedam ujutro. Tocno
na minutu".
Uzdahnuvsi duboko, sezdesetogodisnjak kaze: "dajte da pojasnimo.
Piskite svaki dan u sest i pokakate se svaki dan u pola sedam. Pa
u cemu je problem kad navrsite osamdesetu?"
"Ne budim se do osam."