KAFEROVAC
Muskarac, Rane tridesete pomalo u neudobnom polozaju oslonjen na sank
svako malo lizne od svog duplog pelinkovca po odjeci, nogama koje u ritmu
muzike titraju po podu, po drzanju tijela, prosto po svemu, moze se reci,
stereotipni Eros-Bosanceros.
Dva stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa zena po vanjstini bi se reklo da
su generacija. Je li samo dobro ocuvana ili je stvarno ista godina
proizvodnje, tesko je reci, ali da dobro izgleda je fakat.
- Mmmm, vidi one mace - pomisli nas glavni junak - bas dobro izgleda. Kako
bi samo rado pricao s njom... Ali sta da joj kazem?? Tako sam prokleto
stidljiv i svaki put kad pokusam pricati s nekom zenom, valjam samo
gluposti.. Hm.. Znam!! Reci cu joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled.
Ma, ne.. Radije ne.. Ismijace me i izvaliti neki od zenskih fazona na tu
temu. Mozda da joj posaljem pice, a ostatak ce doci sam po sebi. Pih, bas
sam smotan.
U tom trenutku zena ustaje i odlazi.
- Jebi ga.. Stvar se sama od sebe rijesi. Bas sam smotan. Kako mi fali
hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo nesto mljeti. Pa i
upucavanje je za ljude. sta mi moze biti, da me odbije ili da pristanes! Ni
od jednog od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom slucaju umro od
srece. Nej se. Mozda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi sve probleme ova
lijepa zena donijela...
Par minuta poslije, zena se vraca i sjeda za isti stol.
- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo odredjeni
jedno za drugo! Sad cu joj prici. Valjda ispricam nesto interesantno! Sad
ili nikad!
Eksira svoj dupli pelinkovac da se okurasi, provuce ruku kroz kosu, uvuce
stomak, ispravi ledja, lagano od?eta do stola za kojim lijepa ?ena sjedi,
spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita:
"Jesi ti to pisala?!"
