Redar

Kragujevac, 1941. Herr komandant:
- "Dakle, odlučeno je. Danas streljamo jedan razred. Idemo u školu da ih pokupimo."
Adutant:
- "Na zapovijed."
Škola. 8c razred. Upadaju Nijemci naoružani do zuba.
Komandant:
- "Zbog učestalih diverzija prema našoj vojsci odlučili smo da za opomenu pobijemo jedan razred ove škole. Kocka je pala na osmi c, a to ste vi. Idemo, spremite se."
Učitelj:
- "Hrabro, deco, pokažite da se ne bojite."
Izvedu ih van, pred zid i Nijemci se počnu spremati za strijeljanje. Učitelj:
- "Deco, pokažimo fašistima. Zapevajmo pjesmu!"
I zapjevaju, prvo stidljivo, a onda sve jače i jače. Privuče to komandantovu pažnju. Pogleda on njih, svi do jednoga prkosna pogleda i pjevaju neke borbene, vjerojatno partizanske pjesme. Ipak, primijeti komandant među njima jednog koji se skutrio i plače. Priđe mu.
Komandant:
- "Što je mali, nisi hrabar kao ostali? Već sam mislio da se u osmom c svi raduju što će umrijeti. Zašto plačes?"
Uplakani:
- "Kako ne bih plakao. Ja sam iz osmog b, samo sam došao po spužvu!"