Dosao novi efendija djeci u mekteb, pa se kroz
razgovor upoznaje sa njima.
"Kako se ti, sine, zoves?", upita djecacica u prvom
redu.
"Zovem se Fatih."
"Bas lijepo ime. Ti onda sigurno znas prouciti
Fatihu!"
Djecak veselo potvrdno odgovori i na efendijino
zadovoljstvo prouci tu suru.
"A
kako se ti zoves?", upita dalje jednu djevojcicu.
"Moje je ime Kevser", odgovori djevojcica.
"Kako lijepo ime, ti mora da znas prouciti suru
Kevser! (Inna eatajna)"
Tako i djevojcica prouci suru prema svom imenu.
Tada efendija primijeti kako se jedno dijete stalno
sakriva iza stola,
pa i njega upita za ime, a djecak ce:
"Ja se zovem Jasin, ali me svi zovu Subhaneke."