Bile jednom dvije časne. Jedna od njih je bila poznata kao Sestra Matematična (SM), a druga je bila poznata kao Sestra Logična (SL). Jednog dana, dok su išle prema samostanu, počelo je se mračiti a samostan je još bio daleko.
SM: Jesi li primijetila da nas već trideset osam i pol minuta slijedi jedan muškarac? Pitam se što želi?
SL: Logično je. Želi nas silovati.
SM: Oh, ne! Ovim tempom sustići će nas za najviše 15 minuta. Što ćemo napraviti?
SL: Jedina logična stvar je da počnemo hodati brže.
SM: Nije upalilo! Još uvijek nas slijedi.
SL: Naravno da nije upalilo. Čovjek je napravio jedinu logičnu stvar – i on je počeo hodati brže.
SM: Što da radimo? Ovim tempom sustići će nas za minutu!
SL: jedina logična stvar koju možemo napravit je da se razdvojimo. Ti idi onim putem, a ja ću ovim. Ne može nas slijediti obje.
I tako je muškarac odlučio slijediti Sestru Logičnu. Sestra Matematična je uspjela stignuti do samostana i zabrinuta je što se dogodilo Sestri Logičnoj. Ubrzo kao munja dotrči Sestra Logična.
SM: Sestro Logična ! hvala bogu da si dobro! Reci mi što se dogodilo.
SL: Dogodila se jedina logična stvar. Muškarac nije mogao slijediti obje pa je slijedio mene.
SM: Znam, znam! Ali što se dogodilo onda?
SL: Dogodila se jedina logična stvar. Počela sam trčati što sam brže mogla.
SM: iiii?
SL: Dogodila se jedina logična stvar. Dostigao me je.
SM: Što si napravila?
SL: Jedinu logičnu stvar. Podigla sam haljinu.
SM: Oh, sestro! Što je napravio muškarac?
SL: Jedinu logičnu stvar. Spustio je hlače.
SM: Oh, ne! Što se onda dogodilo?
SL: Zar to nije očito sestro? Časna s dignutom haljinom trči brže nego muškarac sa spuštenim hlačama…